POCETNA » 2015 » January » 25 » Hemijski sastav meda
9:03 PM
Hemijski sastav meda

Hemijski sastav meda

Med je slatka, aromatična, gusta tečnost koju proizvode medonosne pčele iz cvetnog nektara, medne rose sa lišća četinara i listopadnog drveća, slatkih materija koje izlučuju sitni insekti ili od slatkog soka plodova nekih biljaka. Nektar je slatka tečnost koju izlučuju posebne žlezde smeštene u cvetu, a ponekad i van cveta biljke. Žlezde koje luče nektar nazivaju se nektarije. Nektar je rastvor šećera u vodi zajedno sa manjim količinama mineralnih materija, enzima, vitamina, prirodnih boja i mirišljavih supstanci koje će kasnije obezbediti medu karakterističan miris, ukus i boju. Količina izlučenog nektara varira u zavisnosti od vrste biljke, njene bujnosti i uslova sredine kao što su padavine, temperatura, količina svetlosti, nadmorska visina, tip zemljišta i prisustvo minerala. Da bi nektar bio izlučen biljne ćelije moraju da nabubre i da time slatke materije rastvorene u vodi izvrše jak pritisak na zidove nektarija. Pošto zidovi ćelija ne mogu odoleti tom pritisku slatka lučevina se pojavljuje na površini ćelijskih opni u vidu minijaturnih kapljica koje se stapaju sa kapljicama iz susednih ćelija i tako formiraju veće kapljice. Pod uticajem spoljne temperature i drugih faktora nektar gubi deo vode tako da se koncentracija šećera povećava. Količina šećera u nektaru kreće se od 20 do 55 procenata. Hladna kiša sa iznenadnim padom temperature dovodi do prekida lučenja nektara. Pad temperature od nekih 10°C privremeno zaustavlja pretvaranje skroba unutar biljke u šećer, u prvom redu u saharozu koja je glavni sastojak nektara. Da bi se nektar pretvorio u med prvo vodeni sastojci moraju biti smanjeni do ispod 20% da bi se izbegla fermentacija. Pčele to postižu izlažući male količine tečnosti toplim i dobro provetrenim delovima košnica. Proizvodi nektarija menjaju enzime, koji se onda dodaju u nektar i kao takvi pretvaraju saharozu u glukozu i fruktozu. Krajnji rezultat je hrana napravljena od dehidriranog nektara meda koji je smešten u zapečaćenom voštanom saću. Med zapečaćen u voštano saće smatra se higijenski ispravnim proizvodom i zato se kaže da je med u saću ¨čista tečnost¨, a njegovo skladištenje predstavlja model higijenske zaštite hrane.

HEMIJSKI SASTAV MEDA

Med je mešavina šećera, vode i drugih sastojaka. Sastav meda je prikazan u sledećoj tabeli:
Voda…………………………………………… 17,2%
Fruktoza………………………………………. oko 38,19%
Dekstroza……………………………………. oko 31,28%
Saharoza…………………………………….. oko 1,31%
Maltoza……………………………………….. oko 7,31%
Viši šećeri …………………………………… 1,50%
Pepeo ………………………………………… 0,169%
Azot …………………………………………… 0,04%

Med sadrži preko 70 dragocenih sastojaka, od kojih su najvažnije aromatične materije (etarska ulja), biljne boje (određuju ukus, aromu i boju meda) i kiseline (mravlja, jabučna, vinska, mlečna). Ove materije uz određene fermente su prirodni konzervansi meda. Energetska vrednost 100 g meda je oko 1,5 kJ. Med sadrži dosta vitamina, a u 100 g meda nalazi se:
Vitamin B1 oko 5 mg
Vitamin B2 oko 40 mg
Vitamin B3 oko 0,5 mg
Vitamin B6 oko 10 mg
Vitamin C oko 10 mg

Glavni sastojci meda su šećeri, od kojih su najznačajniji fruktoza, glukoza i saharoza, dok na maltozu i druge disaharide otpada samo oko 7%. Med sadrži visok procenat prostih šećera, pa se zato i može brzo apsorbovati u organizmu. Viših šećera ima oko 1,5%, a vode u medu ima oko 20%. 0,57% meda čine kiseline: glukonska, mravlja, sirćetna, jabučna, limunska, ćilibarna i mlečna. Med sadrži i mineralne materije: gvožđe, mangan, bakar, silicijum, hlor, kalcijum, kalijum, natrijum, fosfor, aluminijum, magnezijum. Iako ih ima u malim količinama, svaki mineral pojedinačno je od značajnog uticaja na poneke od vitalnih funkcija u čovečijem organizmu. Prisustvo kalijuma i natrijuma omogućava normalnu jonizaciju i poboljšava rad nervnog sistema. U medu se nalaze i mikroelementi od kojih se većina nalazi i u čovekovoj krvi. Dokazano je da od 24 mikroelemenata koji se nalaze u krvi, 22 sadrži med. Nedostatkom nekih od ovih elemenata narušava se proces krvotoka. Navedenih mikroelemenata ima i u voću i povrću, ali med je jedina prirodna tvorevina koja sadrži gotovo 91% svih materija potrebnih za čovekov krvotok i zbog toga se unošenjem meda, čak i u malim količinama, postižu izvanredni rezultati. U medu se nalaze i enzimi, invertaza, dijastaza, katalaza i fosfataza, ali u malim količinama. Pomoću invertaze pčele pretvaraju složenu saharozu u proste šećere fruktozu i glukozu, koje čine glavne sastojke meda. U medu se nalazi i inhibin koji ima antibakterijska svojstva. Pored nabrojanih vitamina nalaze se folna i patotenska kiselina. U medu ima i nešto tanina, dok se u šumskom medu može naći znatna količina acetilholina. Treba napomenuti da hemijski sastav meda varira i zavisi od mnogo faktora.

Category: Med | PROCITAN: 1091 | DODAO: nasepcele | Tags: hemijski sastav meda | ocena: 0.0/0
SVI KOMENTARI: 0
avatar